Na vatrenoj liniji restorana Boškinac u Novalji
Janjetina, hobotnice i kopuni ispod peke, vrhunski riblji i mesni steakovi, jela ispod krušne peći….Sve nabrojano priprema se već neko vrijeme u velikoj, novoj «vatrenoj liniji» sagrađenoj od Ytong materijala. Zanima Vas gdje?
U restoranu koji se ove godine našao među najboljima na najvećem nacionalnom izboru restorana cijele Hrvatske nazvanom «Dobri restorani 2014.».
U restoranu kojeg hvale gosti iz raznih strana svijeta na TripAdvisoru i bivaju njime oduševljeni u izravnom kontaktu.
U restoranu smještenom daleko od buke Zrća i Novalje, a opet sasvim im blizu.
U Boškincu, prostoru mira, mjestu bogatstva okusa i arome, ljepote pogleda i ugode u onome najboljem s otoka Paga.
Hotel, vinarija i restoran Boškinac svoju su gastronomsku ponudu ove godine odlučili proširiti. I u tu priču su načas uključili Ytong.
Intervju Boris Šuljić
____________________________________________________________________________________________________________________________________
Kako i zašto ispričao nam je, u ugodnom ozračju proljetne večeri, naš domaćin Boris Šuljić. On i njegova supruga Mirela svoj su paški biser stvarali godinama, a svake sezone dogodi se nešto novo. Ove – «vatrena linija» na terasi konobe.
- Je li ideja oko roštilja, gradela, peka i krušne peći nova ili se na to računalo ispočetka?
Od kad je struktura hotela nastala želio sam još neku malu nadogradnju, ali nikad nisam bio dovoljno siguran da ću naći poziciju koja neće bitno narušiti cijelu sliku s kojom sam bio zadovoljan od početka. Međutim, blizina i vrijednost vatre i tog kontakta između ljudi, kojem vatra doprinosi i stvara ga, učinila mi se važnom. Za ovu lokaciju na terasi, ispred konobe, odnosno vinarije, odlučili smo se nakon više godina promišljanja. Dakle, ja nisam žurio! To je bilo uvjetovano i proširenjem i dopunjavanjem gastronomske ponude u konobi sa tzv. vatrenom komponentom. Sada, kad je projekt završen tu su 3 peke, gradele i krušna peć. Neće biti ražnja, nego jedna «soft» priča sa steakovima, sa pekama kopuna, janjetinom ispod peke…uglavnom sa svime što se može locirati u prostoru u kojem se doživljaj dešava.
- Tko Vam je napravio projekt i izveo radove?
Tražio sam 3 – 4 ponuđača i izabrao sam tvrtku Kamini Novotny koji izvode i kamine i roštilje i krušne peći. Oni su iz Zagreba. Njihov mi se projekt najviše svidio i s njima sam sve dogovorio.
- Koliko im je vremena trebalo da naprave objekt i jeste li sada zadovoljni?
Cijeli je posao bio izveden u 20-ak dana u skladu s ugovorenim rokovima i jako sam zadovoljan s estetikom i funkcionalnošću cijele te «vatrene linije».
- Kakva će, konkretno, biti ponuda jela na ovome dijelu Boškinca?
To će biti ponuda konobe koja neće bitno remetiti restoranski put ka višoj gastronomiji. Konoba je uvijek bila mjesto okupljanja, nepretencioznog i ne prezahtjevnog, ne-klišeiziranog i uštogljenog. Želimo omogućiti gostima da za pristojne, male novce ovdje mogu popiti čašu vina i dobiti kakav fini «ugrizak».
Osim toga, na terasi konobe ima mjesta za oko 40 stolaca. Za toliko ljudi, ili malo više, možemo spremiti peke.
Na gradelama će biti dva riblja steaka, tuna steak i velika riba steak Uz to radit ćemo jednu fiorentinu hrvatsku, od kile, kile i pol za dvije osobe i još dva steaka – jedan će biti skuplji, drugi jeftiniji i ti neće biti od mesa iz Hrvatske. Na žalost, mislim da Hrvatska nema goveda za steakove, nego za gulaš i za pašticadu, a biftek je uvijek dobar. Jedino meso koje mi u zemlji imamo je teletina, koja je sigurno svjetske klase. Naravno i paška janjetina i creska itd. Troje ljudi će to raditi, kuhati i pripremati, a i ja sam «jocker» koji će uskočiti tu i tamo. Od te svoje uloge «chefa» nikad nisam uspio posve pobjeći i rado popunjavam praznine.
- Ima li taj koncept nastavak?
Čini mi se da je priča zgodna. Ona bi se dala naravno i proširiti i konceptualno učiniti još smislenijom. Ovo je nešto što je gastronomski «mainstream» i mislim da neće biti problema s tim. Očekujem stanovito povećanje prometa, od 20 – 30 posto jer je konoba zadnjih 4-5 godina stagnirala za razliku od restoranskog i hotelskog dijela koji je rastao. Ovo je ekonomsko – arhitektonsko – konceptualno razmišljanje o toj ideji. Meni se sviđa kako su to ljudi, vješti majstori iz Novotnyja izveli. Drago mi je da su to napravili s ovim materijalom, Ytongom, koji je, u svakom slučaju, podatan. Lijepo je bilo vidjeti kako se to pili, reže…možeš s njim raditi, modelirati, bojati…
Mala kritika, zapravo sugestija, ide u smjeru da bi trebalo više educirati majstore na otoku i u cijeloj Hrvatskoj, a ne toliko kupce. Znanja koja imaju majstori oko rada s ovim materijalom nisu velika, a oni nisu vješti. Mislim čak da se nisu ni majstori previše potrudili raditi s Ytongom…šteta!
- Volite li imati kontrolu nad suradnicima ili im pružate slobodu u djelovanju?
Ne poduzimam puno kontrole nad majstorima i ljudima kojima dam neki zadatak, ali se volim konzultirati s osobama koje imaju znanja, iskustva i vještine. Svjestan sam da puno ljudi zna mnogo više od mene, na područjima na kojima su puno kompetentniji i stoga mi je najdraže kad se neke moje ambicije pomire sa određenim znanjima, a da to sve skupa bude financijski prihvatljivo i u skladu sa osnovnom idejom. Tako je bilo i u slučaju ovoga našeg «roštiljskog» projekta.
